понедељак, 26. децембар 2016.

OSNOVNA ŠKOLA "VELJKO VLAHOVIĆ", ŠANGAJ, NOVI SAD - NEOBIČNO PRIJATELJSTVO

U svakoj školi postoje učenici zaljubljenici u prirodu. Naš drug, Mario Derdić, jedan je od takvih učenika. Na kraju 2015/2016. školske godine imao je jedan zanimljiv susret sa ptićem svrake. Međutim, iz tog susreta se razvilo pravo prijateljstvo. Razgovarali smo sa njim da bi saznali nešto detaljnije o ovom neobičnom događaju.


Mario, opiši nam kako je došlo do ovog neobičnog susreta?
- Na kraju sedmog razreda, dok smo već uveliko odbrojavali dane do kraja školske godine, u školskom  dvorištu moji drugari i ja videli smo jedno malo svrače koje  je ispalo iz gnezda. Bilo je samo, nemoćno i preplašeno. Ostalo je bez majke mnogo ranije nego što je trebalo. Znali smo da, ako ga ostavimo u školskom dvorištu, neće preživeti. Zato sam odlučio da ga ponesem kući.
Čime si ga  hranio?
- U početku sam ga hranio samo glistama i crvićima, a kako nije bio probirljiv, kasnije je jeo različito voće i povrće, pa čak i sir.
Da li si mu dao ime?
-  Da, naravno! Nazvali smo ga Srki! Svi smo se brinuli o njemu. Postao je deo naše porodice.
Možeš li nam ispričati neku zanimljivost o Srkiju?
- Srki je imao neobičan hobi. Bio je avijatičar! I to ne bilo kakav avijatičar, nego lovac na mačke! Kada bi psi pojurili mačku, a ona pobegla na drvo, onda bi nastupio Srki. Raširio bi svoja krila i kao ljuta zver progonio mačku. Jadne mačke! Nikad nisu imale mira!
Šta Srki radi danas?
- Krajem leta naš Srki je našao svoju srodnu dušu i odleteo je svojim putem. Međutim, ipak verujem da nas on sve posmatra negde sa grane.


Jovan Jelovac, 8. razred

Нема коментара:

Постави коментар